-PRIREDIO:MILADIN VELjKOVIĆ
„Brojnošću i bogatstvom sadržaja prvi put je u srpskoj istoriografiji dobijena zaokružena naučna priča o Srbima u Hrvatskoj”, kazala je, između ostalog, prof. dr Mira Radojević u svojoj recenziji knjige dr Sofije Božić „Srbi u Hrvatskoj 1918–1929”’. Sa obimom od 750 stranica, knjigu je izdao Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda, a uz ljubazno odobrenje njegovog direktora dr Mileta Bjelajca i saglasnost autorke, dr Sofije Božić – iz nje ćemo u narednih nekoliko brojeva prenijeti jedan zanimljiv dio.
Dr Sofija Božić je viši naučni saradnik Instituta za noviju istoriju Srbije. Diplomirala je, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Bavi se istorijom Srba u Hrvatskoj i srpsko-hrvatskih odnosa u širem kontekstu društvene i političke istorije srpskog naroda u 19. i 20. vijeku. Pored tri monografije (Politička misao Srba u Dalmaciji: Srpski list/glas 1880–1904, Srbi u Hrvatskoj 1918–1929, Jedan po jedan život: zapisi o ličnostima iz srpske istorije), autor je i brojnih članaka, prikaza, leksikografskih jedinica, enciklopedijskih odrednica i drugih radova. Urednik je međunarodnog tematskog zbornika Istorija i geografija: susreti i prožimanja, a angažovana je i na drugim naučnim poljima, pri čemu izdvajamo njeno članstvo u Odboru za istoriju Srba u Hrvatskoj SANU.
Baveći se problemima srpske nacionalne integracije koji su, u nešto drugačijem obliku nego ranije, postojali i poslije formiranja prve zajedničke države južnoslovenskih naroda Srba, Hrvata i Slovenaca, istoričar Branko Petranović pokrenuo je važno pitanje teritorijalnog određenja Srbije u okviru Jugoslavije: konstatovao je da Srbija u Kraljevini SHS/Jugoslaviji nije bila individualizovana politička posebnost, niti administrativno cjelovita, već, prije svega, tek geografska odrednica. Prof. Petranović je, s pravom, naglasio da treba imati u vidu nekoliko važnih momenata: tradiciju Srbije prije 1918. godine, živu svijest o samostalnosti i cjelovitosti predratne Srbije, kratkotrajnost međuratnog perioda, ideje iz tridesetih godina o reorganizaciji Kraljevine na federativnoj osnovi, aktuelizovanje pojma Srbije sa procesom reorganizovanja države na nacionalnom principu itd. Iako, dakle, Srbija nije bila suverena država u periodu poslije 1918. godine, naš istoričar je smatrao da je od te formalne strane mnogo važniji njen esencijalni značaj u Jugoslaviji, te da je, u tom smislu, potpuno legitimno govoriti o Srbiji u Jugoslaviji.
Ukazujući na elemente koje treba uzeti u obzir pri pokušaju da se odgovori na pitanje: može li se identifikovati Srbija kao posebna jedinica između dva svjetska rata, s obzirom na to da ona u tom razdoblju više nije imala atribute državnosti, prof. Petranović je indirektno upozorio na probleme koji se javljaju pri pokušaju preciznijeg teritorijalnog omeđavanja i drugih istorijsko-geografskih oblasti u Jugoslaviji, kao što su, na primjer, Crna Gora, Bosna i Hercegovina ili – Hrvatska.
Poput Srbije, pojam Hrvatske takođe nije bio jasno definisan. Ni ona nije činila jednu administrativnu cjelinu, niti posebnu individualnost u okviru Kraljevine SHS. Ako pogledamo retrospektivno, u istorijskoj perspektivi, moramo zaključiti da je pojam Hrvatske složena odrednica i da se pod njom u različitim istorijskim epohama, u skladu s važećim državnim i unutardržavnim podjelama, podrazumijevao različit, uži ili širi, prostor. Prema tome, pokušavajući da je preciznije odredimo u periodu koji je predmet našeg istraživanja, treba da imamo u vidu prethodni istorijski razvitak, odnosno opseg koji je Hrvatska zauzimala u Habzburškoj monarhiji, način na koji je ušla u Kraljevinu SHS, zatim administrativne podjele u samoj Kraljevini, pa i ono što će se uslijediti kasnije, tj. potonji istorijski razvoj.
U svakom slučaju, razmatrajući pojam Hrvatske nailazimo na iste ili slične probleme kakve je imao prof. B. Petranović baveći se Srbijom; pokušavajući da ga preciziramo, suočavamo se s poteškoćama na kakve je već on ukazivao. Međutim, kada je riječ o Hrvatskoj, postoje i neki specifični problemi pravne prirode koji otežavaju pokušaje da se odgovori na pitanje šta je Hrvatska u Jugoslaviji i kako je teritorijalno omeđiti. Prije svega, proces ulaska Hrvatske u Kraljevinu SHS odvijao se u složenim okolnostima raspada Habzburške monarhije, preko Države Slovenaca, Hrvata i Srba formirane odlukom Narodnog vijeća 29. oktobra 1918. godine koja se odnosila na stvaranje zajedničke jugoslovenske države sa Srbijom i Crnom Gorom.
(NASTAVIĆE SE)